Božidar Katić: Opsjene ver. 1.0




 Božidar Katić (Zg) 
Intervencija u javnom prostoru: OpSjene. ver. 1.0 Gdje bi ljudi trebalo da hodaju naglavačke nogu podignutih u vis
12.03.2011. 16.00 h, plato ispred RK HIT/HNK-a
OpSjene. ver. 1.0 Gdje bi ljudi trebalo da hodaju naglavačke nogu podignutih u vis naziv je  umjetničke intervencije, koju je, u oviru prve faze projekta (Re)collecting Mostar Urbani rez 1: Mapa, realizirao zagrebački umjetnik Božidar Katić. S obzirom da je jedna od ključnih strategija djelovanja, koju umjetnička produkcija Abart nastoji provoditi kroz sve aktivnosti, usmjerena na upotrebu inovativnih metoda i pristupa u promišljanju funkcije i sadržaja javnog prostora gradskog tkiva, intencija da se realizira nekoliko umjetničkih akcija i intervencija unutar javnog prostora, nametnula se kao logičan način sustavnog promišljanja ove tematike. Smatramo da umjetničke akcije i intervencije posjeduju potencijal da sugerišu nove forme javnog prostora, i da su u stanju da kreiraju i generiraju specifičnu okolinu ispunjenu novim i drugačijim značenjima, kao i da potaknu konstruktivni dijalog o javnom prostoru i javnoj memoriji.
Odluka da se za realizaciju prve umjetničke intervencije u javnom prostoru Mostara pozove zagrebački umjetnik Božidar Katić, predstavlja izvjestan izazov kako za organizatore i kustose projekta, tako i za samog umjetnika koji je prihvatio odgovornost da intervenira unutar specifičnog socio-političkog konteksta Mostara. Primarna intencija kojom se autor bavi kroz multimedijalnu intervenciju OpSjena. ver. 1.0 Gdje bi ljudi trebalo da hodaju naglavačke nogu podignutih u vis odnosi se na pokušaj re/animacije, re/kreacije disfunkcionalnog, napuštenog i zaboravljenog javnog prostora.
Baveći se pitanjem memorije mjesta, onoga što je ono nekada bilo (mjesto interakcije i susreta), i onoga što predstavlja danas, umjetnik simulira čitav jedan iščezli svijet i čitavu jednu iščezlu stvarnost. Promišljajući o mjestu koje je nepostojeće mjesto/ne mjesto, mjesto koje je izgubilo nekadašnju funkciju i značenje, umjetnik na suptilan način nudi novi i drugačiji pogled na staro, poznato, viđeno, tretirajući univerzalnu tematiku onih mjesta koja su izgubila naznaku postojanja i funkcioniraju kao fantazmagorične predstave. Kombinirajući zvukove dječije igre, ptica i dječijeg smijeha kao zvučnih elemenata, zatim sjenki urbanog života i okupljanja koji predstavljaju nosioce vizualne komunikacije, i naposlijetku mirisa poljskog ljiljana kao metafore traganja za upisivanjem novih i starih vrijedosti i značenja, autor spaja različita sinestetička iskustva.
Katić, kroz ovu intervenciju, stupa u interakciju s prirodnim okruženjem, kreirajući magični heterotopijski prostor koji možemo tretirati i iščitavati kao prostor u kojem se događaju čuda dana pređašnjeg gdje bi ljudi trebalo da hodaju naglavačke nogu podignutih u vis.

Bavi se crtanjem, grafikom, slikarstvom, kiparstvom, performansom i grafičkim dizajnom. Izlagao je na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi, izvodio javne instalacije i performanse. Autor je dviju javnih skulptura u Hrvatskoj i BiH.